Ostavka tajnika STK OŠB

[stjepan]

Budući je današnja Stara godina ujedno i moj posljednji službeni dan na mjestu tajnika STK OŠB, odlučio sam se „malo“ oglasiti pod ovom temom koja je ujedno i jubilarna 300. tema na Forumu STK OŠB. Nije baš neka sjajna prigoda i tema za jubilej, ali eto. Zapravo, iskoristio bih priliku za reći nešto više o svojoj ostavci i razlozima zbog kojih sam se odlučio na ovaj potez, a u odnosu na šturo priopćenje stavljeno na web stranicu u izvješću sa održane sjednice Izvršnog odbora kluba na kojoj sam ostavku i podnio. Na sjednici klupske uprave sam sve rekao, ali me je dosta ljudi zvalo, interesiralo se, slalo mailove pa sam mislio napisati i koju riječ više ovdje.

Dakle, na 5. sjednici IO kluba održanoj prije nepuna dva tjedna (18.12.2012.) podnio sam neopozivu ostavku na funkciju tajnika STK OŠB i to sa danom 01.01.2013. godine. U tom intervalu klub bi imao mogućnost bezbolno riješiti pitanje tajnika budući se radi o razdoblju kada nema natjecanja odnosno na neki način organizirati sve one poslove koje sam ja do sada radio na način i u količini koja je klubu potrebna. Ja bih novog tajnika ili druge ovlaštene osobe uputio „u posao“ odnosno što sam sve i kako radio, dao im kompletnu klupsku arhivu od 2004. godine u elektronskoj formi i aktualnu klupsku dokumentaciju u pismenoj formi te predao klupsku web stranicu i forum na daljnje upravljanje odnosno administriranje. Kako sam i najavio, tijekom tog tjedna podnio sam ostavke i na sve svoje druge funkcije koje su proistekle iz moje pozicije tajnika STK OŠB kao i mog cjelokupnog angažmana u stolnom tenisu. Tako sam podnio ostavku na članstvo u Skupštinama gradske i županijske Zajednice sportskih udruga i saveza u kojima sam predstavljao klub uz obavijest da će ih STK OŠB obavijestiti o novom predstavniku kluba u istima kad bude izabran. Podnio sam ostavku i na članstvo u Izvršnom odboru Zajednice sportskih udruga i saveza Brodsko-posavske županije i to njenom predsjedniku Nikici Stevanoviću koji je i mandatar županijske „sportske vlade“ kako bi mogao predložiti drugu osobu na moje mjesto. Podnio sam ostavku i na mjesto člana Natjecateljske komisije HSTS-a o čemu sam obavijestio predsjednika NK Alena Ivančina kao i predsjednika HSTS-a Zlatka Pospiša koji je i predsjednik Izvršnog odbora HSTS-a, a to je tijelo koje imenuje NK, sve kako bi me zamijenili drugim članom. Na kraju, o svojoj sam ostavci obavijestio i Povjerenika Slavonske regije – zapad Marina Stipeševića s kojim sam najuže surađivao u ime kluba. To je tehnički aspekt moje ostavke.

Kako sam i naveo, ostavku sam podnio iz osobnih razloga, ali i zbog sveukupnih okolnosti i uvjeta u funkcioniranju i financiranju kluba. Definitivnu sam odluku o povlačenju iz kluba donio koncem studenog odnosno nakon utakmice protiv Mihovljana iako sam već i ranije nekoliko puta bio na rubu povlačenja. Zadnje je bilo proljetos odnosno ljetos kada je klub napustio trener Predrag Latinović, no, tada sam ipak odustao želeći pridonijeti konsolidaciji kluba u novim okolnostima, a ne dodatnoj konfuziji svojim odlaskom. Tada smo sve posložili i klub je u novu sezonu ušao s novom koncepcijom rada i funkcioniranja u trenerskom segmentu i s novim ambicijama u sportskom segmentu.

Kad navodim osobne razloge za povlačenje, tu mislim na moje poslovne i privatne obaveze. Svi koji me znaju, znaju gdje i što radim te da često imam poslovne obaveze i izvan redovnog radnog vremena kao i vikendom. Vrlo se često znalo događati da istovremeno imam pritisak obaveza na poslu zajedno s pritiskom raznih stolnoteniskih obaveza, a oboje povezano s nekakvim rokovima, što me je često dovodilo do „pucanja po šavovima“ i nervoze te pitanja samom sebi „što meni to treba“. Nažalost, moram priznati da su mi stolnoteniske obaveze ponekad utjecale i na moje poslovne obaveze, a to se ne smije događati. Svi koji me znaju, znaju i kakve su mi privatne odnosno obiteljske obaveze. Ne bih ovdje govorio o svemu tome niti želim da ispadne kao nekakav alibi. Ali ako želim biti odgovoran roditelj, a želim, onda si ne smijem dopuštati da mi stolnoteniske obaveze kao hobi i strast budu ispred obiteljskih i roditeljskih obaveza, a to mi se (pre)često znalo događati pa i u slučaju bolesti vlastite djece. Zadnji je takav slučaj bilo već spomenuto gostovanje OŠB u Mihovljanu i Čakovcu gdje sam bio vođa puta odnosno vozač. Ostavio sam doma bolesnu djecu ženi neka se sama bakće s njima, a ja sam se radije u Mihovljanu živcirao i sramio zbog nesportskog i indolentnog nastupa nekih naših igrača i to po tko zna koji puta. Takav moj pristup potpuno je neprihvatljiv i ne želim to više ponavljati. Svatko može reći „pa nisi morao ti ići, mogao je netko drugi voziti“ i bit' će u pravu. No, svaki posao kojeg sam se prihvaćao, radio sam 100 % pa tako i posao tajnika jednog malog stolnoteniskog kluba i kod mene nema neke sredine – ili radim full ili ne radim. To je valjda osobina djevica u horoskopu i tu si nisam mogao pomoći. Da zaključim ovaj dio, ne zamjeram ja nikome ništa, ali zamjeram samome sebi pa sam i donio ovakvu odluku.

Kad navodim sveukupne okolnosti i uvjete u funkcioniranju i financiranju kluba kao razlog povlačenja s mjesta tajnika kluba, tu bih mogao jako puno pisati. Što se tiče funkcioniranja kluba kroz povijest, ne znam kako je bilo od osnutka pa do mog dolaska u klub 2000. godine iako sam ponešto čuo. Nakon nekoliko godina nas nekolicina je shvatila da klub zapravo ne egzistira na pravi način, ne kao udruga sa svim svojim tijelima i da se sve zapravo odvija stihijski, bez pravog plana. Tada smo (2004.) otišli kod predsjednika i organizirali izvanrednu skupštinu kluba, izabrali sva potrebna tijela po zakonu i statutu i počeli funkcionirati „kako Bog zapovijeda“, a ne kao do tada ili kao što većina sportskih udruga i danas funkcionira, znači ilegalno i nezakonito. Paralelno smo postavili ciljeve, počeli planski djelovati. Tada smo bili trećeligaši s ambicijom da postanemo stabilni drugoligaši (što je danas prvoligaška razina) sa svojim, tada mladim igračkim kadrom (Božo, Adam, Damir, Tomi, Dario, Anđelko) koji nije imao konkurencije na Regiji. Kroz godine to smo i postigli, postali smo respektabilan član nekadašnje Druge, a danas Prve HSTL – istok osvajajući dvaput treće, jednom četvrto mjesto itd. Paralelno je stasala nova generacija mladih perspektivnih igrača (Ivan, Fićo, Jopa …) koji su postupno uvođeni u prvu ekipu. Postali smo kao klub pravi stolnoteniski brand, na Regiji nismo imali prave konkurencije, bili smo neprikosnoveni na pojedinačnim, parovnim i ekipnim prvenstvima Regije u svim mlađim dobnim kategorijama, stalni sudionici završnice PH s kojih smo se nerijetko vraćali i s medaljama (jedne sezone čak 5 kadetskih medalja sa PH). Naši su igrači počeli, nakon regionalnih, osvajati i državne turnire i danas nema u zemlji stolnoteniskog turnira kojeg nije osvojio igrač OŠB. Iznimka je jedino Zagiping, najveći europski turnir za mlade igrače s učešćem igrača iz 20-ak država, ali i na tom smo se turniru penjali na pobjednička postolja što je do tada bilo neostvareno. Igrači OŠB postali su „netko i nešto“ u stolnom tenisu, činili su dio stolnoteniskog vrha Hrvatske, a ponekad su uspijevali doći i na sam vrh. Tako smo do sada imali trojicu igrača na broju 1 neke od nacionalnih rang listi službenih kategorija. Vrhunac smo doživjeli ove jeseni kada je jedan naš igrač (Josip Arbanas) po prvi puta nastupio za hrvatsku reprezentaciju. Jedini neostvareni san ostao je plasman u Superligu koji ove godine nećemo dosanjati, ali se nadam da je taj san ostvariv možda već iduće sezone čemu se od srca nadam. Klub je za svoje rezultate, ali i sportsko djelovanje, dobio niz priznanja na lokalnoj i županijskoj razini, ali i prestižno priznanje najviše sportske instance u državi, Hrvatskog olimpijskog odbora, koji nam je dodijelio priznanje „Trofej fair-play“ kluba u Hrvatskoj za 2006. godinu. Tada smo doživjeli svojih „pet minuta slave“ što je posredstvom TV ekrana vidjela cijela Hrvatska, a bili smo u društvu tada najboljih hrvatskih sportaša Janice Kostelić, Duje Draganje, rukometaša … Trenuci za povijest i vječnost koji će zauvijek biti upisani u sportske almanahe. Sretan sam što sam bio dio i kotačić jednog jako dobrog tima (uprava – treneri – igrači) i jedne jako lijepe sportske priče kao što je to STK Obrtnička škola – Brod svih ovih godina. Kroz godine smo organizaciju kluba podizali na sve veću razinu, a pokretanjem klupske web stranice i foruma te stalnom suradnjom s medijima znatno smo pridonijeli popularizaciji i kluba, ali i stolnoteniskog sporta uopće. U sportskom smislu svih ovih godina smo pratili kompletan natjecateljski program Saveza i Regije što je značilo između 60 i 70 raznih natjecanja godišnje čime smo našim mladim igračima omogućili nesmetan razvoj i konkurentnost na državnoj razini. To je naravno iziskivalo i veliki trud klupske uprave u smislu osiguranja potrebne logistike i financija u čemu smo bili jako uspješni. Klub i danas funkcionira s gotovo maksimalnim brojem nastupa na turnirima, ali uz veće učešće roditelja nego prije.

Upravo su danas financije postale veliki problem iako će klub 2012. godinu završiti sa izmirenim svim financijskim obavezama i bez ikakvih dugova. Zbog višegodišnje krize u gospodarstvu i društvu, sredstva za sport koja klub ostvaruje iz gradskog i županijskog proračuna iz godine u godinu sve se više smanjuju, a i tako smanjena ne isplate se u cijelosti pa je svako planiranje postalo jako otežano. Uz to, ove je godine prestalo i financiranje od strane Obrtničke škole kao glavnog sponzora, a koje je pokrivalo plaću trenera i ponekad nešto više. S druge strane, obaveze za troškove natjecanja, registracije i kotizacije postaju sve veće i daljnje funkcioniranje sportskih klubova postaje sve upitnije. Uz redovne smo troškove morali osigurati i dodatna sredstva za nastup našeg Josipa Arbanasa u Slovačkoj za kadetsku reprezentaciju te za njegov put u kamp u Njemačku poslije Nove godine. Zasigurno neću slagati ako kažem da je većina financijskih problema pala u zadatak rješavanja klupskom tajniku i tako već godinama što postaje sve teže i nepodnošljivije. Istina, riješeni su neki sponzori koji su donirali opremu što je jako lijepo, ali nama većinom treba „živa lova“ ili „cash“ bez koje putovanja i natjecanja postaju nemoguća misija. Nažalost, u osiguravanju financija sa strane (donacije, sponzorstva) za potrebe kluba većina se roditelja nije baš potrudila iako bi to bilo za očekivati, posebice od roditelja čija su djeca najviše na natjecanjima. Štoviše, ponekad bismo bili izloženi i prijekoru ako njihovo dijete nije otišlo na neko natjecanje jer nije bilo novca kao da isti pada s neba. Valjda se smatralo da klub sve rješava i da nekolicina ljudi „moraju“ riješiti sve što treba, a njihovo je da samo igraju. Veliki je psihološki teret stalna borba za financije, a možda i teži pomisao da mi se ponekad čini da za tuđe dijete više brinem ja nego njegovi roditelji. Dok ovo pišem, ne osjećam se baš ugodno pa završavam s temom financija koja je definitivno jako teška.

Devetu sam godinu tajnik kluba, dva puna mandata i dio trećeg, a aktivnosti i obaveze su se iz godine u godinu samo povećavale kao i očekivanja. Ovdje nema smisla navoditi koje sam sve poslove kao tajnik obavljao. Uz sve to, često sam morao biti nekakav balans u odnosima između trenera i igrača, a koji su ponekad znali postati problematični. Trebalo je saslušati jedne i druge pa porazgovarati s jednima i drugima da se sve nekako sredi. Pa su tu i roditelji koji su mi se, tu i tamo, znali javljati sa svojim potrebama i problemima. Uglavnom, s godinama kao da sam postao dežurni „rješavač“ raznih problema u i oko kluba što s vremenom postane nepodnošljiv teret. Zbog interesa kluba ulazio sam i u sukobe s ljudima što su jako neugodna iskustva. Štiteći interes kluba smatrao sam da neki naši problemi trebaju biti rješavani unutar kluba, a ne u javnosti pa sam svojevremeno ušao u veliki sukob i prijepor s Božidarom Kraljevićem, bivšim igračem i kapetanom prve momčadi i to na internetskom stolnoteniskom forumu. Iako i sad smatram da sam tada bio u pravu, pogriješio sam što sam si dozvolio da me ponesu emocije i što sam reagirao kako sam reagirao. Najveća je ironija što sam upravo Božu cijenio više od ostalih igrača prve ekipe zbog njegove velike borbenosti i liderstva koje je prenosio na čitavu ekipu pa je zbog tog događaja i danas u meni velika gorčina odnosno tuga što je došlo do tog nepotrebnog sukoba. Prvi sam razotkrio i javno se suprotstavio tajnom i skandaloznom osnivanju Stolnoteniskog saveza Brodsko-posavske županije za što sam kasnije dobio potporu velike većine klubova iz županije i Povjerenika Regije s kojim sam zajedno, legalitet tako osnovanog Saveza, osporavao na svim razinama da bi u konačnici za to dobili potporu i na Skupštini HSTS-a koja takav Savez, iako pravno valjan, nije primila u svoje članstvo. Zbog toga sam, od glavnog kreatora takve ideje i mog nekadašnjeg prijatelja i suradnika, ne samo u stolnom tenisu, pretrpio niz javnih uvreda i diskvalifikacija. Iz ove moje ispovijesti svakome može biti jasno da mi se „skupilo puno i svašta“ i da sam se jednostavno umorio i potrošio na i za ovaj sjajni klub. Više ne mogu i stoga sam se odlučio maknuti i to u potpunosti. Nekakvo „smanjivanje intenziteta“ aktivnosti nije dolazilo u obzir jer sam već rekao – ili radim nešto full ili ne radim.

Klub mojim dolaskom na mjesto tajnika nije postao niti će mojim odlaskom s mjesta tajnika prestati. Klub je bio i prije mene, a hvala Bogu – bit' će i poslije mene. Nitko nije nezamjenjiv. Većina stvari nakon moje ostavke već je posložena. Novi će tajnik kluba biti Zdravko Zvačko, trener i član Izvršnog odbora kluba i to do kraja ove sezone, a za dalje će se vidjeti. Zvačko će na mjesto tajnika biti službeno imenovan na sjednici IO kluba koja će se održati 15.01.2013. godine. Na sjednici klupske Skupštine (18.01.2013.) bit će imenovan umjesto mene i osobom ovlaštenom za zastupanje kluba (po Statutu su to predsjednik i tajnik kluba). Zvačko je već preuzeo kompletnu klupsku arhivu i dokumentaciju u elektronskom obliku, a koja je kopirana i kod predsjednika kluba. Administriranje web stranice i foruma već je preuzeo kolega Mato Rečić koji je novogodišnjom čestitkom i oživio našu naslovnicu prigodnom animacijom. Uopće ne sumnjam da će Mato ovaj posao raditi bolje od mene obzirom na svoje znanje i iskustvo u vođenju portala i foruma Nove lige rekreativaca te obzirom na činjenicu da je vrlo pedantan kroničar svih stolnoteniskih zbivanja i rezultata u nacionalnim i regionalnim ligama te ligama rekreativaca. Moram istaknuti da je ovaj posao prihvatio raditi i pomoći bez naknade na moju zamolbu na čemu mu se zahvaljujem. Također mu je na raspolaganje stavljena kompletna klupska arhiva, dokumentacija i fotodokumentacija kako bi je mogao koristiti za potrebe administriranja web stranice. Preostalo je još posložiti neke sitnije detalje što će se napraviti u hodu.

Na kraju bih se želio zahvaliti svim ljudima iz kluba s kojima sam neposredno surađivao. Predsjedniku Josipu Miklaušiću koji je nama operativcima dao odriješene ruke i imao povjerenja u nas, a godinama izdvajao značajna sredstva iz školskog budžeta za potrebe kluba. Posebno se zahvaljujem klupskom blagajniku i članu IO Luki Klaiću koji svoj posao obavlja fantastično i krajnje pedantno, a marom dobrog gospodara pazi na, najčešće (polu)praznu, klupsku blagajnu. Zahvaljujem se na suradnji članovima bivših saziva IO kao i onima iz sadašnjeg saziva koje nisam spomenuo imenom. Najdirektnije sam surađivao s bivšim (Predrag Latinović) i sadašnjim trenerima (Zdravko Zvačko i Tomislav Klaić) nikada im se ne petljajući u struku. Kroz klub je svih ovih godina prolazilo puno igrača, boljih i lošijih igrača, boljih i lošijih osoba odnosno karaktera. S igračima prve ekipe, seniorima, znao sam ponekad malo žučnije raspraviti, posebno nakon ponekog lošijeg izdanja praćenog nezalaganjem, ali sve u cilju da budu bolji i uspješniji. Znam da su mi to znali i zamjeriti jer tko sam ja da im se petljam. Ipak, sa svima sam (osim nažalost opisanog slučaja) ostao u odličnim odnosno korektnim odnosima. Sretan sam zbog činjenice da sam bar malo pridonio izvrsnim rezultatima i medijskom eksponiranju naših igrača koji su u pojedinim razdobljima svojih karijera dosegnuli sam državni vrh poput Damira Bogdanovića, Josipa Arbanasa, Ivana Garića, Filipa Jurkovića, Darija Pudića, Antonija Gavrana, koji su osvajali medalje na državnim prvenstvima, osvajali državne i međunarodne turnire ili se penjali na pobjednička postolja na njima, igrali za HR reprezentaciju, bili članovi TOP-12, osvajali naslove državnih prvaka na Sportskim igrama mladih, bili prvaci države u sustavu školskih sportskih natjecanja… Nesretan sam zbog činjenice da lokalna sredina (grad i županija) nemaju sustav prepoznavanja izvrsnosti u sportu pa samim time niti financijskog pomaganja našim darovitim sportašima što je već sasvim druga tema. Naravno da ne mogu sada ovdje imenovati sve igrače ponaosob, ali se svima zahvaljujem na njihovom angažmanu u klubu koji je rezultirao nekad boljim, nekad lošijim rezultatima, ali sam siguran da su se igranjem i natjecanjem u našem klubu obogatili za niz pozitivnih životnih iskustava, a u konačnici stekli prijateljstva diljem Hrvatske. Zahvaljujem se i roditeljima koji su podupirali svoju djecu u našem klubu i često podnosili nemali teret financijskih i vremenskih obaveza u njihovim natjecanjima izvan Slavonskog Broda. Zahvaljujem se svim pratiteljima naših utakmica, navijačima i simpatizerima kluba i ljubiteljima pingića iz Broda i okolice, ali i posjetiteljima naše web stranice iz cijele Hrvatske. Na kraju se zahvaljujem i medijima na redovnom i objektivnom praćenju aktivnosti i rezultata kluba. Nadam se da nisam nikoga zaboravio, ako jesam, ispričavam se jer nije bilo namjere. Ispričavam se svima koje je moja ostavka šokirala, počevši od članova IO one večeri pa nadalje, odnosno razočarala, ali to je moja odluka i ne može je ništa promijeniti. Također, ispričavam se svima koje sam tijekom proteklih godina na bilo koji način povrijedio – riječju, djelom ili propustom, a ja osobno ne zamjeram nikome ništa.

Na kraju, ljudima u upravi kluba, trenerima, igračima i njihovim roditeljima želim sve najbolje u budućem radu, a ja ću biti najveći navijač najboljeg i najdražeg stolnoteniskog kluba na ovim prostorima. Ujedno koristim priliku svima poželjeti uspješnu i sretnu Novu 2013. godinu.

Stjepan Bošnjaković

[sportikus]

Brojke i djela govore puno toga, a i upravo to što kažete "Ili radim kako treba ili ne radim".
Mene osobno ne iznenađuje ostavka, činilo mi se to nekako kao logičan slijed događaja...
Mogu i po 100. put ponoviti da skidam kapu do poda na takvom radu, takvom zalaganju i trudu i odricanju za nešto što nije vaš primaran posao. Dojma sam da se davala uvijek samo podrška, a da ste uglavnom bili sami ostavljeni u borbi sa današnjim "vjetrenjačama" od ljudi, sustava, svakodnevnice...
Nadam se da nikada neću prolaziti ono što ste vi sa borbom protiv osnivanja STSBPŽ, dotičnim ljudima..ali uspjeli ste u borbi za pravdu ali i ostavili svoje lice, ime i prezime negdje...
Kada bi uprave klubova, ljudi na pozicijama, treneri i kompletno vodstvo kluba radilo tako, gdje bi nam sport bio!?
Puno toga sam vidio šta ste sve obavljali, vodili, proživljavali, pisali, vozili...ali i puno toga ne znam što je sve rađeno, ali što god da je, rađen je, očito, dobar posao. Klub je izgubio velikog radnika, znalca na toj poziciji, postavili ste visoko letvicu, model kojeg će teško biti dostići tko god bude na toj poziciji...
Nisam čovjek od velikih riječi, imam puno toga za reći, ali zaustaviti ću se tu.
Veliko HVALA za sve što ste pridonijeli klubu, razvoju i promociji stolnog tenisa kao i meni osobno, bilo mi je zadovoljstvo biti dio ekipe za koju ste se vi borili za sve van stola i žao mi je za sve proživljene neugodne trenutke, ali mislim da je bilo i puno lijepih, koji se pamte.

Želim vam puno odmora od svega, ostavili ste jedan lijepi trag, a tko zna, danas sutra, možda budu bolje okolnosti... U svakom slučaju, svako dobro u 2013. godini, sa što manje stresova, dobroga zdravlja i puno sreće. Kako kažu, što vrijedi ljudima na Titanicu što su bili zdravi kada nisu imali sreće , zato :

SRETNO u 2013. svim članovima i prijateljima STK "OŠB".

Adam Smuda

[ttp]

Imao sam neke ideje i zamisli u protekla dva, tri tjedna u vezi daljnjih "planova" kluba, no, malo sam (danas) otvorio oci i shvatio " neke stvari"... Bez ikakvog podcjenjivanja prema brodskom "bratu i rivalu" STK Granicar, mislim i prognoziram da ce se u sljedecih pet godina OSB izjednaciti ili spustiti na nivo GRA, tu mislim na kvalitet rada i nacina funkcioniranja kluba... Naravno, ukoliko se nesto ne promijeni naveliko.
To je samo moje takvo misljenje koje je proizaslo jednim dijelom iz toga sto ako nema para, nema ni muzike, ali i ne samo zbog toga. Uvijek vrijedilo, kako bude, bit ce.
Necu se vise sekirati zbog toga... ali pokusat cu jos pomoci klubu ukoliko bude potrebe, zelje i podrske.

PS. Mislim da ovaj forum isto nece dugo dozivjeti, odnosno da bi mogao postati ili poprilicno neaktivan ili da samo jedan do dva korisnika pisu. Tu naravno ne mislim na clanke za koje znam da ce zbog Mate biti uvijek azurni i zanimljivi...

[mcs]

Pozdrav ljudi.

Za početak sve najbolje u Novoj Godini.

Evo kad sam čuo na treningu da je Stjepan dao ostavku, moram reći da sam se jako ražalostio. Stjepan je bio jedna pozitivna osoba i čovjek na kojeg be se mnogi funkcioneri morali ugledati. Kao što je i sam rekao otišao je iz kluba bez da je ostalo išta dugova {što je u današnje vrijeme jednako čudu}, temperment, preciznost, težnja perfekcionizmu je ono što bi mi mogli jako dobro naučiti od Stjepana. Evo ja mu ovim putem želim zahvaliti na svemu što se tiče konstrukcije same web stranice {članka,najava, postova, bilo ih je uistinu zadovoljstvo čitati} te se nadam da ćemo se vidjeti još puno puta i popričati. OŠB je ostala bez kvalitetne osobe i kadra. Evo je to je moj osvrt.

A svom imenjaku želim sreću na novom mjestu, ali vidim da se već dobro ufurao. Za excel nema straha to već znamo od prije.

[tomi]

Evo i moj osvrt na Stjepanovu ostavku. Naime, bio sam prisutan na sjednici IO na kojoj je stjepan dao ostavku. Puno puta sam cuo iz stjepanovih usta kroz salu, dalo se naslucivati da ce se i ovo dogoditi. Ali nekako sam se nadao, da ce se malo "ohladiti" pa opet naci motiva za daljnji rad. Nazalost, ovakve okolnosti u svijetu sporta, bez financijske potpore, ostali smo bez trenera, ostali smo bez tajnika, sto je slijedece? Mogu samo reci, nazalost neki nasi igraci ne shvacaju koliko je truda, novaca i zivaca potroseno da se ode na jedan turnir, a da ne spominjem ovakav tempo odraditi citavu sezonu. To je pokazatelj da se ovakva osoba kao sto je Stjepan ne postuje. Zao mi je, sto je bilo jako ruznih situacija, demotivirajucih trenutaka, jednostavno covjek se zapita pa dobro sto ja ovo sve radim, kad netko "pljuje" na taj sav trud i rad. Ne zelim iznositi sada prljavi "ves" kluba, ali da su se neke stvari rijesile prethodne sezone, mozda se stjepanova ostavka ne bi sada dogodila. Siguran sam da Stjepan zna o cemu pricam, ali kazem sta je tu je, necemo o tome pricati. Govoreci maloprije, bio sam prisutan na sjednici, rekao sam Stjepanu sta mislim o njegovoj ostavci, ali evo ovim putem se jos jednom zelim zahvaliti na svim dobrim stvarima za klub koje je ucinio.. a bilo ih je mnogo.

[ttp]

sto je slijedece?

Sto bi bilo da je bilo... Nezahvalno mi je spominjati samo proslu sezonu kada je moj dojam drugaciji u nekim stvarima, puno toga je u igri i prici. Svatko ima svoje misljenje, a vrijeme pokazuje da su neki bili u pravu...

Na pitanje sto je sljedece ? Pokusavam gledati pozitivno. Idemo raditi, raditi, iako je to ponekad borba protiv vjetrenjaca i mazanje ociju te pucanj u prazno.

[janč]

DE DA I JA NAPIŠEM NEŠTA. ŽELIM SE ZAHVALITI STJEPANU NA ONOM ŠTO JE RADIO ZA KLUB (SJEĆAM SE DA JE JOŠ PRIJE 10-AK GODINA VOZIO NA SVAKI TURNIR). PAMTIM I ONAJ PUTA KAD SMO IŠLI U PRVI PUTA U ZADAR, KRENILI U 3 UJUTRO, A VRATILI SE U TRI UJUTRO IDUĆEG DANA, I TADA JE VOZIO A SUMNJAM DA JE IMAO PREVELIKE KORISTI OD TOGA. ON JE BIO PRVI KLUPSKI VOZAČ. PA ONDA KAO TAJNIK, STVARNO FANTASTIČAN POSAO (STRANICA I PAPIROLOGIJA, ZATIM SKUPŠTINE NA RAZINI REGIJE, DRŽAVE NA KOJIMA NE VJERUJEM DA JE IKAD ČUO IŠTA PAMETNO, A OPET JE ULAGAO SVOJE VRIJEME U TO) IZ SVIH OVIH PORUKA ZAKLJUČUJEM SIZIFOV POSAO. PRELOŠE JE KAD SE TO NE CIJENI. JEDNO JE SIGURNO, ČOVJEK JE OSTAVIO VELIKI TRAG I NA TOME MU HVALA.