Dok većina negdje na internetu gleda Barcelonu i Real, dok je forum kao pustinja, pokušavam dati završni presjek završene drugoligaške sezone na istoku. Zapravo, još nije završena jer još predstoje kvalifikacije za popunu lige u svibnju, ali nekakva se završna ocjena može ipak dati. Samo, odakle početi ? Možda najbolje od vlastite najave sezone kada su objavljene registracije klubova i igrača. Tada sam, nakon uvida u igrački kadar klubova, napisao slijedeće:
Sada ono najteže, zaključna prognoza: prvak bi trebala biti Olimpija ID, iza nje otprilike Podravka, Kutina, Šenkovec i Mladost (P) - ne nužno tim redom, zatim OŠB i Vukovar te Nostro, Mihovljan i Graničar - opet ne nužno tim redom. Ovo je ipak samo prognoza, a u arenama će vjerojatno biti podosta iznenađenja kao i uvijek.
Kad sad to pogledam, nisam uopće loše procijenio mogućnosti ekipa. Prve tri su pogođene upravo navedenim redom, Šenkovec i Petrinju sam stavio ispred OŠB, kad se OŠB ubaci ispred njih, redoslijed je baš takav od 4.-6. mjesta. Vukovar i Nostro bi trebali zamijeniti mjesta da bude onako kako je završilo, a na posljednje dvije pozicije i jesu Mihovljan i Nostro kako sam i predvidio. Dakle, prognoza je bila prilično dobra. U istom sam postu dao i procjene mogućnosti pojedinih ekipa, također prilično dobro.
Karakteristika sezone svakako je rijetko viđena polarizacija između prve 3 ekipe i ostalih 7 između kojih je ogromna kvalitativna razlika, rekao bih prije svega u rezultatu, nešto manje u kvaliteti. Činjenica da je između treće Kutine i četvrte OŠB čak nevjerojatnih 7 pobjeda razlike to potvrđuje. Prve 3 ekipe pobijedile su ostalih 7 ekipa po oba puta, niti jednom nisu kiksale, tek su tu i tamo imale poneko ozbiljnije iskušenje u mečevima protiv "ostatka" lige, a jedino su njihovi međusobni okršaji nudili veća uzbuđenja.
Olimpija ID ove je sezone opravdala status prvog favorita lige i zasluženo je osvojila 1. mjesto i ostvarila prvoligaške ambicije. Pojačana s izvrsnim Draganom Kneževićem, uz ostanak Edina Hadžića, praktično su se šetali ligom. Ipak, porazom u Koprivnici u predzadnjem kolu (jedinim), nisu do zadnjeg kola osigurali 1. ligu. Protiv Kutine u Osijeku u zadnjem kolu, u 1. ligu ih je vodio svaki rezultat osim 0:4 poraza. Bilo je 0:2, vrlo blizu 0:3, ali Olimpija je do kraja sve preokrenula i zasluženo slavila. Iako iznimno slabi na trećem igraču, pokazalo se da se s dva odlična igrača može osvojiti liga.
Podravka i Kutina uporno su i do kraja pratili lidera, ipak na kraju su se morali zadovoljiti 2. odnosno 3. mjestom. Podravka je imala koncepcijski sličnu momčad kao i Olimpija, dvojicu odličnih igrača (Belić i Lončar) i slabijeg trećeg (Jurašić), a Kutina je imala najizjednačeniju i vrlo jaku trojku s braćom Runjić i Bogdanovićem. Od igrača ovih triju ekipa istakao bih Krunu Belića (POD) koji je imao samo 2 poraza i bio je drugi igrač lige. Toliko je poraza imao i Dragan Knežević (OLI), osobno, mislio sam da on u ovoj ligi ne može izgubiti, a eto, dogodilo mu se dvaput. Edin Hadžić (OLI) je dugo vremena bio jedini neporaženi igrač lige, cijeli prvi dio sezone i prvo dva kola proljeća, a onda ga je iznenadio naš Ivan Garić dobivši ga sa 3/1 u Brodu, nakon toga je doživio još neke poraze, ukupno čak 4. Danijel Lončar (POD) poražen je 6 puta, mislim da ove sezone nije bio na svojoj uobičajenoj razini. Braća Runjić (KUT) iz godine u godinu idu ka vrhu 2. lige i u stanju su pobijediti baš svakog igrača u ovom stupnju natjecanja, svaka čast.
OŠB je na čelu kolone "ostatka" lige, osvojenim 4. mjestom na kraju možemo biti više nego zadovoljni iako plasman nije baš u korelaciji s omjerom pobjeda i poraza. U najavi sezone prognozirao sam nam plasman između 5. i 7. mjesta, u anketi sam kliknuo na "2. do 4. mjesto" i baš smo tu negdje u sredini. Za konačni smo plasman imali i ponešto sreće jer nam se posložio rezultat zadnjeg kola u Vukovaru, a i tijekom sezone Šenkovec i Petrinja su svojim nekim porazima "pomogli" da na kraju budemo ispred njih. Posebno Petrinja za koju je u proljeće Arapović igrao vrlo malo pa su uglavnom gubili. Od Šenkovčana smo za 1 pojedinačni meč bolji u međusobnim susretima i tako, uz dosta dobrih okolnosti, eto nas odmah iza nedodirljive trojke. Sezonu smo odigrali mirno, bez stresova, po sistemu pobjeda-poraz i stalno smo se vrtili oko 50 % i sredine ljestvice. Sezonu je u mirnu plovidbu usmjerila gostujuća pobjeda u Vukovaru u 3. kolu izborena teško i to nakon 2 domaća poraza u 2. kolu od Kutine i Petrinje. Ključni smo posao napravili u 5. kolu kada smo u Brodu dobili obje (Šenkovec i Mihovljan) i dalje smo onda išli mirno. Imali smo 2 dosta velika kiksa po mojoj ocjeni, a to su gostujući porazi kod Nostra i nekompletnog Šenkovca, pobjede nam ne bi donijele nikakav napredak u poretku, ali puno bi ljepši dojam bio s 10/8 nego što je s 8/10. Tri smo puta gubili sa 3:4, u dvije spomenute gostujuće utakmice gdje smo protiv Nostra vodili sa 2:0, a Šenkovec nas je dobio s "jednim i pol" igračem te doma protiv jake Petrinje na početku. Dva smo puta slavili s 4:3, oba puta protiv Graničara. U 1. kolu je to Graničaru bio maksimum, ali u gostima smo jedva izvukli živu glavu jer smo gubili 0:2, ali dvicom nas je izvukao Garić dobivši njihovo pojačanje Thamma te Jurinića u sedmoj. Pojedinačno, jako su dobru sezonu odigrali Dabić i Klaić ostvarivši 18 i 17 pojedinačnih pobjeda uz učinak od oko 60 %. Dabić je startao silovito, rušio gotovo sve redom igrajući atraktivnu obranu u kombinaciji s napadom, a onda je malo "usporio" u središnjici i drugom dijelu sezone, gubeći i neke mečeve koje svakako nije trebao (Tkalec, Jurinić). Klaić je bio konstantan, a u središnjici sezone imao je seriju od 7 uzastopnih pojedinačnih pobjeda, dobivao je sve što je morao i nešto preko toga, nije gubio što nije smio. Obojica, Dabić (8.) i Klaić (10.) su u "top ten" igrača 2. lige. Adam Smuda je prvi dio sezone bio u početnoj postavi, no, ostvareni rezultat (1/9) ispod je svih očekivanja. U drugom dijelu sezone u ekipi je više igrao Garić koji je ostvario 6 pojedinačnih pobjeda što je za prvu sezonu mladog igrača dobar učinak, a neke su pobjede imale veliki značaj. Par nam je u jesen bio katastrofa, kombinacija Klaić/Garić ostvarila je samo 1 pobjedu, doduše važnu (u Vukovaru), u proljeće je to s postavom Klaić/Dabić bilo puno, puno bolje. Uz debitanta Garića koji je odigrao 16 pojedinačnih mečeva te još 8 u paru, u zadnjem je kolu u 2. ligi (protiv Podravke) svoj debi imao i kadet Filip Jurković. Također, ne treba zaboraviti da je klub u ovoj sezoni napustio Damir Bogdanović koji je dugo godina bio prvi igrač ekipe.
Šenkovčani su osvojili 5. mjesto, za mene je to podbačaj, ekipa koja pamti i 1. ligu imala je 10 poraza, puno previše i mislim da ni sami nisu zadovoljni s tim. Matija Barić s fenomenalnim je učinkom (31/3) daleko najbolji igrač lige, no, nema potporu ostalih, što uz jako slab rezultat para daje tek 5. mjesto. OŠB ih je prvi puta u 2. ligi uspjela pobijediti tek ove sezone, (pre)često su nas "mazali" sa 4:3, baš kao i proljetos u predzadnjem kolu. Ali odlični su dečki i iznimno korektni, šenkovačko vino ćemo popiti iduće sezone i to u Brodu... Mladost iz Petrinje je 6. na kraju iako je po kvaliteti to četvrta ekipa lige. Darko Arapović i stari lisac Ivan Knežević jak su i iskusan tandem, uz mlade Ivkovića i Anušića lijepa "ekipica", no, niz raznih okolnosti ostavio ih je dosta nisko u odnosu na potencijal. Arapović je propustio dosta utakmica, posebno u proljeće, Ivković zbog studija isto tako, ponekad su morali ubacivati i neke klince.
Nostro je u prva 4 kola upisao svih 5 poraza (1 kolo bili slobodni) uz mizernu meč razliku od 2:20. S tri "metle" i dvaput 1:4 bili su čvrsto na začelju i uz Graničar glavni kandidati za ispadanje ili kvalifikacije. Onda su iznenađujuće s 4:3 dobili u Vukovaru, a onda smo ih u zadnjem kolu jeseni počastili i mi, a maznuli su i Graničar (sve po 4:3) i stari lisac (još jedan) Kučević povukao ih je prema spasu. Na kraju su visoko i plasirani na 7. mjestu. Vukovar je na kraju 8., pobjedom kod Graničara proljetos (4:3) osigurao si je izbjegavanje posljednjeg mjesta, a pobjedom u zadnjem meču protiv Petrinje (4:3) izbjegli su i kvalifikacije. Tijekom sezone imali su puno peha i nevjerojatnih izgubljenih pojedinačnih mečeva i utakmica. Ipak, ovo je loš plasman za ekipu koja je lani u istom sastavu bila najugodnije iznenađenje lige. Ove im je sezone najbolji čovjek bio Ivan Horvat koji je lani bio tek treći igrač, Igor Tomić, a posebno Davor Šverer, imali su puno slabiji rezultat od prošlogodišnjeg.
Ekipa Mihovljana svoj će status morati osigurati u kvalifikacijama za 3 tjedna. Nakon što su u predzadnjem kolu odigrali odlično protiv OŠB i dobili nas zasluženo sa 4:1, kao da su se ispuhali i popodne su istim rezultatom iznenađujuće izgubili od Graničara. Taj ih poraz košta kvalifikacija, da su dobili kvalifikacije bi igrao Vukovar. Mihovljan i Vukovar imaju po 5 pobjeda, ali Vukovar je dobio obje međusobne.
Novak u ligi, brodski Graničar, na kraju se ipak vraća u 3. ligu. Ušli su u sezonu s ekipom iz 3. lige, bez pojačanja, sa samo jednim pravim i kvalitetnim drugoligaškim igračem (Kraljević). Jesen bez pobjede i s nekoliko 3:4 poraza povukla ih je ka angažiranju pojačanja u zimi (Thamm) i pokušavanju nemogućeg koje je umalo postalo moguće. No, Thamm gubi obje protiv OŠB u prvom proljetnom kolu kada izmiče prva očekivana pobjeda koja je bila vrlo blizu, a niti kasnije baš ne briljira. Pobjeda u Petrinji dala je neku nadu, no, domaći poraz protiv Vukovara sve je vratio na početak odnosno u vode teorije. Gostujuće pobjede u Šenkovcu i Mihovljanu ponovo su probudile vjeru u nemoguće, no, previše se drugih rezultata moralo poklopiti i ipak nisu uspjeli. U zadnjem su kolu imali sve u svojim rukama, s obje bi pobjede bili čak sedmi na kraju, ali Podravka je bila previsoka prepreka, a onda protiv Nostra više ništa nije bilo važno. Ipak, stečeno je iskustvo igranja 2. lige, a Jurinić je, pobjedama protiv Smude, Dabića i Jurineca pokazao da može biti neugodan protivnik i solidan drugoligaški igrač.
Tako je završila sezona 2010./2011. u 2. HL - istok, manje više prema očekivanjima iako uzbuđenja nije nedostajalo.
