Vidim da su Tomi i Dario malo ''zaoštrili'', ali meni osobno je to OK. Vidim da se poznaju od prije i da se poštuju, ali o određenim stvarima ipak imaju različito mišljenje i to pozdravljam - argumente na stol pa da vidimo tko je u pravu.
Tomija poznajem 16 godina, a 14 godina smo u istom klubu bili svaki dan, uostalom, Tomi mi je uz Adama najbolji prijatelj, tako da to je tako ispalo onima koji nas ne poznaju, ali nema tu nimalo ljutnje...
Naravno, slažem se sa Krunojem, treba to cijeniti, no ja sam takav, većinom gledam, tražim nekakav maksimum, primjerice kad na kolokviju dobijem 80 % krivo mi što nije 90 % itd., kod stolnog tenisa gledam potencijal, i možemo mi pričati da je to uspjeh igrati prvu ligu, to stoji, ali koliko je u nas uloženo, onda mislim da očekivanja trebaju biti veća... O tome se radi. Pa neće se Timo Boll zadovoljiti s polufinalom na EP. Dalo bi se jako puno o tome pričati, samo hoću reći nisu ista vremena prije i danas, tj. nisu isti uvjeti bili jednom (Tomiju, Adamu, Damiru, Dariu), jednom (Gariću, Jurkoviću i Jopi), i jednom (Boži, Anđelku, Mateju). Ovi zadnji su imali najteže uvjeti, a ovi u srediti najbolje uvjete... Nemam namjeru previše pisati o prošlosti i o tome, mogao bih stvarno puno pisati, ali to nije tema... Poanta svega je bila ovo što je Stjepan napisao, stagnacija, to je prava riječ. Puno puta jesmo gubili od Lončara i Belića, oni su bolji igrači, to nije sporno, baš kako je Stjepan rekao, ta naizgled mala razlika daje razliku u kvaliteti, ali opet, meni osobno nedostaje te neke psihološke stabilnosti u fiksu, ove mečeve što je Stjepan spomenio protiv Belića i Lončara 3/2 što sam izgubio, i to što sam imao 2 i 1 meč loptu nimalo mi nije utješno jer time se nitko ne zadovoljava, s jedne se strane tješiš da je falilo malo sreće, a opet relanost je takva da su to bolji igrači. Ja se ipak nadam će OŠB-ovci proigrati, i da će Tomi sljedeći put ovakvu priliku za pobjedom iskoristiti... Lončar je odličan igrač, ali ne trenira kao nekad, i stariji je. Ne volim puno primjera spominjati jer onda ispadne kao hvaljenje i opravdavanje, ali kad se pogledaju rezultati ošb-a protiv jakih ekipa, dogodi se da uglavnom samo jedan "briljira" ili odigra bolje, a ostali ga ne podržaju, dapače i kiksaju. Da se dogodi da sva trojica igraju kako ZNAJU i MOGU, onda se dogodi jedna pobjeda nad IGEOM, ali to pak nije realnost, no sigurno je realnost očekivati ravnopravnu borbu protiv Podravke... Mečevi protiv Olimpije i Kutine u Brodu su dobar pokazatelj kada jedan pojedinac odigra kako zna, ali treba podršku ostalih. Primjer Garić protiv Hadžića... Razlika je velika, dogodi se da svatko ima nekad svoj dan i odigra iznad svojih mogućnosti, ali kvalitet ipak prevlada u konačnici, i mislim da ta "iznenađenja nisu slučajnost kod OŠB-a, već da treba postati realnost... Uvjeren sam da samo količina kvalitetnog treninga, jaka glava, i želja za pobjedom su potrebni da bi se recimo Podravka i IGEA pobjedila, i naravno sitnice da se ne događa da bude perioda bez treninga, da netko ide u grad prije meča, da se ne posvađaju s trenerom, da se mijenjaju reket i drvo, da se ne tankira meč, da svaki meč daš apsolutno sve do sebe, da se poradi na sebi, od serviranja, flipa i vraćanja servisa itd... I to od sva tri igrača se treba tražiti. Najbolji primjer je Matija koji se u fiksu nadobivao ohoho mečeva... Znam da je većini ovo što pišem teška filozofija, ali to je moj stil razmišljanja... Sad, je li to tako, ne znam, samo iznosim svoje mišljenje koje može i ne mora biti ispravno.
Matija, što ti misliš o tome svemu što sam gore spomenio, najviše me zanima što misliš od svim igračima koje je OŠB-e napravio, i sad je li realno očekivati da OŠB-e uđe npr. u Superligu, ili da pobjedi jednu IGEU, Podravku i na koji način to ostvariti, znam da je nezgodno jako o tome pričati jer Damir, Božo i ja nismo u klubu, netko se može uvrijediti zbog nečega itd., ali zanima me koja trojica, četvorica po tebi su najspremniji da ostvare najbolji rezultat i koji bi to rezultat bio, gdje je limit... ?!