Da se vratim još malo na staru temu. Nisam imao vremena, ali sada je ispit položen, pa se lakše diše...
Po meni, sve to stoji, samo mislim da nije stvar da različito razmišljamo, već više iz kojeg kuta gledamo... Meni je veći uspjeh da takvi rezultati postanu svakodnevnica, nego da to bude iznenađenje. Pa sada kako god netko to gledao. Jedno i drugo je lijepo. Ovo moje što me to iznenađuje, govori da imam visoko mišljenje o njima kao igračima, i da ih cjenim, i da su me navikli na takve rezultate, još od Tove... a nipošto kako je to samo solidno...
I jedna usporedba koja se može okarakterizirati kao ljubomora, no to može misliti samo netko tko me ne poznaje... kada bih usporedio kvalitetu odnosno konkurenciju dok smo mi bili mlađi i današnju konkurenciju.
Prije se više radilo sa mlađima, osim OŠB-a Osijek, Vinkovci su radili sa mlađima tada više na našoj regiji.
A državna razina, huh, tada uči na top 12 vrlo rijetko je polazilo nekome od nas za rukom. Damir je jedino uspio, ali se morao jako namučiti da se nekako ugura. Adam isto rijetko. Tomiju i meni nije. Govorim o generaciji kada su igrali Kovač Borna, Kolarek, Maraković, zatim Slavić, Šurbek, Žlimen, Stankovski, Mileusnić, Đuraj, Antolović, Bujan, Posavec to su samo neki igrači koji su mi pali na pamet, i koji su tada bili jako dobri, ali opet ne u samom vrhu... Bila je jaka konkurencija gdje su prva 2 igraca odskakivala, a izmedu ovih ostalih je bila borba, pa i onaj 30 na rang listi je bio kvalitetan igrac. Uostalom, ja sam se vrtio izmedu 30-40 mjesta na rang listi. Dok si mlad, sve je to lijepo, ali nije to nikakva garancija da ces nastaviti se uopće baviti stolnim tenisom, a kamoli imati i dalje dobre rezultate. Pritom, ne aludiram na naše igrače sada... Recimo Bujan je bio odličan igrač tada, pa još dok je igrao prvu ligu, a sada sasvim neka druga priča. Žlimen, isto tako, 2 na državi, sada nešto malo igra... Đuraj odustao, Antolović igrao za repku, isto tako odustao... Zato, neka je nama sretno, i samo nekao ostane ovako, bez odustanaka. Teško se igrač stvara, a prelako gubi...