Postao/la ttp » 01 pro 2014, 00:27
Ostaje gorak okus, ne zbog poraza već zbog događanja tijekom parova, posebno kod rezultat 2:0 za nas i 5:5. Trebalo je barem nekoliko crvenih i žutih kartona biti dodijeljeno. To je zadnji put da sam se zbog mira u kući smirivao strasti i rekao didi s 82 godine da ode i ne bude dio predstave. Sad i nikad više ! Toliko o tom meču, stolni tenis je tu bio u drugom planu, i to treba javno reći, i da je došlo do naše pobjede, okus bi bio isti. Protiv Mihovljana se nismo uspjeli još vratiti u normalnu nakon ovog jutrašnjeg meča, ali je Gavru to ipak najmanje potreslo i uspio se fokusirati na taj meč.
Kad ti igrač na kraju cijelog meča i čestita, ma na čemu čestitaš ? Možeš se samo ispričati, a ne čestitati, na čemu čestitaš, volio bih znati ?
Da su se odmah dodjeljivali karton, onda ne bi došlo do uplitanja publike, igrača i svega ostalog. Pa tko prvi pisne, žuti karton. Da mogu vratiti vrijeme, ili ne bih igrao taj meč jer se ovako nešto izgleda i nažalost moglo očekivati, ili bih prekinio usred utakmice, ili bih odmah u startu srezao to i ne dopustio takvo ponašanje, makar još više eskaliralo. A postoji i opcija da se pozove sudac iz Zagreba, npr. gospođa Grantverger, pa se sve to ne bi sigurno dogodilo. Svi smo dobri sa sucem pa nažalost zato nije odreagirao.
Na Tomija to ne utječe toliko, na mene itekako. I to je jasno ko dan. Bi li mi dobili parove da nije bilo toga, ne znam, to nitko ne zna, ali u svakom slučaju je to prekinilo ritam igre, i utjecalo dalje na psihu. Provokacija je upalila. Isprva mi nije bilo žao poraza jer imamo bitnijih utakmica, a i najbitnije, osjećao sam se ipak moralni pobjednik, a da je Tomi izgubio svoj meč, onda ništa od toga ne bi bilo, pa i onoga što je bilo prije početka parova. Navijači u nogometu svašta rade, suci znaju isto oštetiti momčad, to je sve ok, ali u ovom sportu toga nema, i kad igrač sudjeluje, onda je to nešto sasvim drugo što nisam dosada nikad doživio od protivnika. Po prvi puta u svojoj karijeri, otvoreno kažem, ne čestitam protivnicima na toj pobjedi u parovima (ipak treba reći da je samo jedan igrač sudjelovao, da ne ispadne da su svi protivnici jer nisu, ostali su bili korektni, mada mi to ne bismo odobravali u svojoj ekipi) ! To je sad iza nas. Mi idemo dalje, i nećemo se više obazirati na to, imamo sljedeći tjedan bitne utakmice i idemo uživati u stolnom tenisu kao što smo i dosada... Ne mogu šutjeti zbog svih onih koji nisu bili, pa da se stekne dojam kako je sve bilo divno i krasno, to nema razloga skrivati da nije tako bilo. Istinu treba reći, kome god se ona ne sviđala. Toliko o tome.
Eto, Obrtnička je prošlogodišnjim porazom nad IGEA-OM doživjela nedosanjani san o ulasku u superligu, i pisat će se o tome zauvijek, i neka, ali ja sam doživio jedan drugi sportski san koji ću zadržati za sebe. Previše godina je Obrtničkoj toga nedostajalo zbog rezultata, ah, a tko može protiv rezultata... A dobro, možda ja pretjerujem, dramim, možda, ali samo možda. To je samo moje mišljenje. Pozdrav