Nakon 2 mjeseca silnih priprema repke, te isto toliko nabrijavanja atmosfere putem spotova na TV ekranima, sinoćnji poraz od Crnogoraca na startu prava je blamaža iako se radi o europskim prvacima i super ekipi. To se njima i Srbima na njihovom plivalištu i pred njihovom publikom protiv nas nikada ne bi moglo dogoditi. Ni suci nas nisu uspjeli pogurati: nama su priznali 2 gola "na crti" (prvi je zaista i bio gol, ali drugi nije), njima jednu takvu situaciju nisu priznali. Dok Pavić "puši" golove gotovo s centra, Šefik tako lako čita naše i iz aviona se vidi da naši imaju strah pucati na gol...
Zamjerili smo se negdje i sreći, a znam i gdje: na Olimpijadi 2008. smo bili najbolji, počeli gaziti sve redom, a onda kalkulirali s Amerima (pustili im) da smrdamo Srbe, na kraju su oni shebali nas i to nam se razbilo od glavu, neću nikad zaboraviti...
Ipak, poraz se može nadoknaditi i ne mora biti koban, ali više nemamo pravo na kiks...
