evo, odigrao sam i svoj posljednji zagi, koji mi je bez obzira na 4. mjesto u grupi bio možda jedan od boljih... par poena je moglo dovesti do sasvim druge priče (tj. mog ulaska među 32) ali šta bi bilo kad bi bilo.... idem redom, protiv slovenaca ekipno, obadvojica smo dobili slabijeg igrača, a izgubili od jačeg i presudio je par kojeg ja i matteo nismo igrali nikad, osim večer prije turnira...
pojedinačno kvalifikacije, tu mi je žao što nisam uzeo 1. mjesto (izgubio od turka 3:2, a vodio 1:0 i 2:1), ali sigurna pobjeda nad BIH predstavnikom...
e sad i taj famozni glavni turnir... ulazim ja u subotu ujutro u dvoranu i vidim ždrijeb pojedinačnog... smračilo mi se pred očima kad sam vidio svoju grupu (abdagić - 2. igrač bosne, zeljko d. i bapič - slovenac od kojeg sam izgubio 3:0 na tovi).... međutim kad je počeo prvi meč stvari su se malo zakomplicirale... vodim zeljka 2:0 u setovima (dobio sam na 7 i 9), stižem sve moguće loptice i jednostavno igram na visokoj razini... negdje u trećem setu doalzi dario i počinje gledati meč... treći set gubim na 5 ili 6... e sad i taj četvrti set... prvo vodim 5:1, on traži time-out, ali i nakon njega ja odlazim na 7:1... međutim, tada se nešto okrenulo... zeljko dolazi do 7:7, dalje je bilo drž nedaj i gubim taj set na 9... peti set je bio samo formalnost jer je bio u velikoj psihološkoj prednosti koju ja za stolom nisam mogao nadoknaditi... meč protiv slovenca sam počeo slabo, vjerojatno još pod dojmom prošlog meča, ali kasnije se malo stabiliziram i dobivam 3. set, a u 4. propuštam 2 ili 3set loptice... protiv abdagića nisam mogao više od onoga što sam napravio...
sve u svemu bilo je dobro, dosta jakih mečeva i na kraju čestitke našim dečkićima na osvojenim medaljama i nadamo se da će ih biti još...