"... da se naši kadeti mogu postidjeti što se tiče odnosa prema treningu..." za dečkiće koji su drugi u državi
Tu mali ispravak. Citiram se opet
fali mi jedna rijec: u odnosu na nas ! ---> to se i vidi po ovome, jer sam napisao kod nas...samo sam malo nejasno se izrazio. I iza toga stojim. U odnosu na nas, mogu se postidjeti ! Dakako, to je samo moje mišljenje.što se tiče odnosa prema treningu, truda, znoja koji je proliven kod nas
Eto to, ali mogu se ugledati i na Jopu, na Mattea, na Boska.
Ja sam poznati fanatik, i to sam napisao, ali sam obrisao... jer ja sam takav, ne ocekujem niti mislim da ostali trebaju biti takvi, i glupo bi bilo... Svatko je po necemu poseban.
I jos jedna stvar. Naravno da je i sam odlazak na trening odricanje. Svi su to sportaši. Dok neki idu u "kafanu" naši treniraju, pa kako god, i bolje da su u dvorani.... I to je odricanje. Nemojte misliti da to ne znam. Naravno da je na bitnom mjestu samo bavljenje sportom, a rezultat sam po sebi te vuče, ali nekog i odvuče, nažalost. Kako koga. Ipak, kad si vec dosao na trening, i kad si se vec toliko odricao, svega i svacega, pa daj onda odradi do kraja zbog sebe samog, a u konacnici, nitko ne ocekuje da postanes europski igrac, ali iskoristi svoj potencijal. I to, nije problem, jednom tjedno, ne da ti se. Ok. Jer puno je to odricanja, i drustvenog zivota na neki nacin. Da sad ne pisem o tome... Svi znamo. Meni je stolni tenis pomogao u mnogo čemu, u komunukaciji, druženju, stjecanju prijatelja, zdravlju... I pripreme, ovo sto smo ljetos isli, pa to je fantasticno bilo. Radiš, a uživaš. Zbog takvih stvari, putovanja, društva, volim ovaj sporta, a ne nikako zbog prebacivanja loptice. Tko se još samo od toga usrečio ?
Pa normalno da je to tako, da nam se ne moze uvijek jednako dati nesto raditi. Ljudi smo. Mjenjamo raspolozenja. Pa vjerujete mi, mislite da se meni dalo i da uvijek ici na trening ? Haha. Naravno da ne,nije.
Ali daj, nikako nije isto ako ti se ne da jednom mjesecno, jednom tjedno, ili 3 tjedno !!! Odredi si prioritete i gotovo. Bolje nemoj doci na trening, odmori, nego nesto mrljaviti. zezati sebe i druge.
I danas žalim što nisam išao u Škotsku, i to besplatno... jbg, pogriješio sam, posebno jer na tim kvalifikacijama nisam ni igrao. I zato kažem i njima,tko me pita, ako imaš priliku, želiš ići sa razredom, ma daj, bit će turnira ko u priči, moj je savjet, idi na ekskurziju, ne podvrgavaj sve stolnom tenisu.
To je samo hobby, na nekom višem nivou...
Idem sad u cetvrtak kod Casla na trening, nisam planirao ici, ali me pitao Arapovic, pa sam rekao da cu doci. Idem zato jer volim. Zbog sebe. Kasnije ce im to biti najbitnije. Shvatis da od stolnog tenisa nema kruha, i onda ti ostane samo ono sto ti je, ako je, ako to imas, usađeno dok si bio i ostao mlad, igrati jer to voliš... svi se volimo baviti sportom. Netko će se okrenuti posve karijeri, netko isključivo samo ženi i djeci, bez vremena za sebe... Svatko sebi bira. I dan danas žalim, i mislim da nisam uvijek trebao ici poslije skole na trening, vec da sam trebao ostati sa drustvom u cacaduu jer su to bili prijatelji vrijedni tog vremena. A dobro, greške se rade. I u konačnici, ne bi ni naši klinci igrali da ne vole... Opet, mjestu za napredak itekako ima... naravno, tko želi. Tko ne želi, ne mora. Treba razumjeti, biti tolerantan, ali sve ima svoje granice... Nije ni njima lagano, stalno neka sekiranja, nervoze, stresovi, vidjet cemo tko ce koliko izdrzati. Neki su skoro odustali, ali ipak nisu. Sve uhvati kad tad kriza....Sto je i normalno.
Kad ti stolni tenis postane mrzak, i ništa više ne radiš sa onim užitkom koji si nekad imao, negdje postoji problem...





